Ribozimi (ribonukleinske kiseline + enzimi) su RNK molekule koje su sposobne za katalizu specifičnih biohemijskih reakcija, slično djelovanju proteinskihenzima. Otkriće ribozima 1982. pokazalo je da RNK može biti i genetički materijal (kao DNK) i biološki katalizator (kao što je proteinski enzim) i doprinijelo postavci hipoteze RNK svijeta, koja ukazuje da RNK može biti važna u evoluciji prebiotskih sistema koji se sami razmnožavaju. Najčešće aktivnosti prirodnih ili in vitro razvijenih ribozima su cijepanje ili spajanje fragmenata RNK i DNK i formiranje peptidnih veza.[1] U ribosmima, funkcija ribozima kao djela velike podjedinice ribozomake RNK je povezivanje aminokiselina u sintezi proteina. Oni također sudjeluju u raznim reakcijama obrada transktibirane RNK, uključujući i preradu RNK, virusnu replikaciju i RNK biosinteze. Primjeri ribozima uključuju ribozim čekićar, VS ribozim, lidzim i tzv. ukosnica ribozim.[2][3][4][5][6]
Istraživači koji proučavaju porijekla života su proizveli ribozime u laboratorijama, a koji su sposobni za katalizu sopstvene sinteze od skoro monomera pod vrlo specifičnim uvjetima, kao što je RNK polimerazni ribozim.[7]Mutageneza i selekcija su rezultiraje dobijanjem i izolacijom potvrđenih varijanti "round-18" polimeraznog ribozibozima od 2001. "B6.61" može za 24 sata dodati do 20 nukleotida na primarnu matricu, dok se ne razlaže do cijepanja svojih fosfodiesterskih veza.[8] Ribozim "tC19Z" može dodati do 95 nukleotida sa tačnošću od 0,0083 mutacija/nukleotid.[9]
Pokušaji su rađeni u cilju da razviju ribozime kao terapeutska sredstava, kao enzime koji ciljaju cijepanje definirane RNK sekvence , kao biosenzora te za aplikacije u finkcijskoj genomici i otkriću gena. .[10]
^Fedor M. J., Williamson J. R. (2005). "The catalytic diversity of RNAs". Nat. Rev. Mol. Cell Biol. 6: 399–412. doi:10.1038/nrm1647.
^Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-3-4.
^Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN0-8153-3218-1.
^Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-1-8.
^Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN978-9958-9344-8-3.
^Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN0-7216-0240-1.
^Johnston WK, Unrau PJ, Lawrence MS, Glasner ME, Bartel DP (maj 2001). "RNA-catalyzed RNA polymerization: accurate and general RNA-templated primer extension". Science. 292 (5520): 1319–1325. Bibcode:2001Sci...292.1319J. doi:10.1126/science.1060786. PMID11358999.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)